Poliklinika Gemini Plus
ginekologija, opstetricija, klinička radiologija - uzv dijagnostika
tel. +385 1 3735-642
Uloga štitnjače u našem organizmu

Larisa Vukelić Podravec, dr.med, spec. otorinolaringologije

Štitnjača je žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem smještena u prednjem donjem dijelu vrata ispred dušnika. Normalna težina štitnjače u odraslih je 10 do 20 grama. Štitnjača proizvodi i luči u krvotok hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) koji djeluju svim tkivima i organima, upravljaju svim metaboličkim procesima u tijelu, a osobito su važni u pretvorbi hrane u energiju i toplinu. Najvažnija uloga hormona štitnjače je tijekom fetalnog razvoja i u ranoj dječjoj dobi jer utječu na rast i razvoj mozga i koštanog sustava, a nedostatak hormona uzrokuje teške funkcijske i razvojne poremećaje.

Rad štitnjače kontroliraju hipotalamus, hipofiza i sama štitnjača, a u stanjima bolesti i imunološki sustav. Regulacija lučenja hormona štitnjače odvija se mehanizmom povratne sprege putem hipotalamusa i hipofize u mozgu. Tireotropin oslobađajući hormon (TRH) iz hipotalamusa potiče lučenje hormona tireotropina (TSH ) iz hipofize koji stimulira proizvodnju i lučenje hormona štitnjače vezujući se na receptore u štitnjači. U sintezi hormona štitnjače bitnu ulogu ima jod, koji je ključan za funkciju štitnjače. U većini zemalja svijeta kao i u Hrvatskoj je uspješno proveden preventivni program jodiranja soli kako bi se u populaciji iskorijenili kretenizam i gušavost. U Hrvatskoj je na snazi novi pravilnik iz 1996.g. kojim je određena količina kalij-jodida u soli 25 mg/kg.

Najčešći poremećaj funkcije štitnjače je hipotireoza.

Hipotireoza
pogađa milijune osoba širom svijeta, a svaka deseta žena starija od 60 godina ima blaži oblik hipotireoze, dok je u muškaraca učestalost 10 x manja.

Hipotireoza je uglavnom uzrokovana bolešću štitnjače ili postupkom koji dovodi do razaranja žljezdanog tkiva i poremećaja stvaranja hormona štitnjače, te izostanak učinka hormona na ciljana tkiva.

Određivanje tireotropina (TSH) u serumu je prvi test za otkrivanje hipotireoze, i najosjetljiviji test za otkrivanje blagog (supkliničkog) poremećaja funkcije štitnjače te odličan test probira na hipotireozu.

Primarna hipotireoza najčešće je uzrokovana poremećajem u samoj štitnjači. Najčešći uzrok hipotireoze jest kronični autoimuni tireoiditis ili Hashimotov tireoiditis (kronični limfocitni tireoiditis, limfomatozna struma). To je autoimuna bolest štitnjače obilježena infiltracijom štitnjače limfocitima, stvaranjem protutijela na stanice štitnjače te destrukcijom tkiva štitnjače i poremećajem funkcije u vidu hipotireoze, rjeđe hipertireoze. Antitijela na tireoidnu peroksidazu TPOAt i antitijela na tireoglobulin TgAt su pozitivna u 90% slučajeva kod Hashimoto tireoiditisa . Češće se javlja u žena nego muškaraca (6 do 15 puta) životne dobi između 30 i 60 godina, a rjeđe u djece i starijoj životnoj dobi. Nastanku bolesti mogu pridonijeti neki egzogeni i endogenih faktori uključujući estrogene, nisku porođajnu težinu, stres, infekcije, velike količine joda u hrani, pušenje, lijekovi i drugo. Drugi najčešći uzroci primarne hipotireoze su liječenje hipertireoze radioaktivnim jodom-131 i operacije štitnjače kad se odstrani većina žlijezde ili cijela žlijezda. Hipotireozu mogu uzrokovati i neki lijekovi kao što je amiodaron, litij i interferon.

Blaga ili kako se stručno naziva supklinička hipotireoza je stanje blago povišene razine TSH uz uredne referentne vrijednosti FT4 i FT3 u serumu, obično bez drugih simptoma i znakova za hipotireozu. Ovo je stanje često u starijoj životnoj dobi 4-8% u osoba starijih od 60 godina, osobito kod žena, i najčešće je rani stadij manifestne hipotireoze. Oko 5% do 20% bolesnika s blago povišenim TSH i visokom koncentracijom tiroidnih protutijela prijeđe u hipotireozu kroz godinu dana, stoga je važan probir pacijenata na hipotireozu.

Smanjena stimulacija štitnjače putem TSH iz hipofize vrlo je rijedak uzrok hipotireoze, a može biti uzrokovana poremećajem u hipofizi ili izuzetno rijetko u hipotalamusu tada je nazvana centralna hipotireoza. Najčešće se radi o tumorima u području hipofize. Prirođena hipotireoza je najčešće uzrokovana poremećajima kada se štitnjača nedovoljno ili se uopće ne razvije. U Hrvatskoj se, kao i u većini zemalja, provodi novorođenački probir na hipotireozu određivanjem vrijednosti TSH iz krvi pupkovine. Na taj je način riješen problem kongenitalne hipotireoze i prateće fizičke i mentalne zaostalosti.

Simptomi
Klinički simptomi i znakovi hipotireoze posljedica su smanjenog učinka hormona štitnjače u perifernim tkivima. Hipotireoza zbog nespecifičnosti simptoma često ostaje neprepoznata. Glavna odrednica kliničkih obilježja bolesti jest dob. Hipotireoza tijekom fetalnog života i u ranom djetinjstvu može uzrokovati brojne razvojne i funkcionalne poremećaje od kojih je najvažniji poremećaj razvoja mozga uz posljedično zaostajanje u psihofizičkom razvoju. Ovi razvojni poremećaji trajni su ako se na vrijeme ne započne s liječenjem supstitucijom hormona štitnjače. U starije djece simptomi mogu biti teški, ali su reverzibilni. Usporen rast i spolno sazrijevanje glavne su posljedice hipotireoze u starije djece. Stariji bolesnici imaju manje simptoma i oni su uglavnom nespecifični te se često pogrešno pripisuju starenju.

Najčešći simptomi i znakovi hipotireoze su slabost, usporenost, pospanost, bezvoljnost, smanjeno znojenje,osjećaj hladnoće, hrapav glas, suha, žućkasto obojena i hladna koža, otok kapaka, porast tjelesne težine, zatvor, poremećaji menstrualnog ciklusa, bolovi u zglobovima i trnci u rukama i nogama. Puls je usporen. Oslabljeno je pamćenje i koncentracija. Neki bolesnici mogu imati gušu. Bolesnici u hipotireozi često imaju povišen krvni tlak, a u laboratorijskim nalazima povišene su masnoće u krvi te slabokrvnost. U hipotireozi je povećan rizik za bolesti srca i krvnih žila, osobito za srčani infarkt. Dugotrajna teška hipotireoza dovodi do kliničke slike miksedema koji je obilježen tjestastim otokom lica, ruku, nogu ali i nakupljanjem tekućine u unutarnjim organima uz poremećaje u radu unutarnjih organa. Hipotireoza u trudnoći povećava rizik za razvoj komplikacija u majke i fetusa. Povećan je rizik pobačaja, mrtvorođenih, prijevremenog poroda i poremećenog razvoja mozga fetusa.

Dijagnosticiranje
Za dijagnozu hipotireoze i odluku kada započeti terapiju važan je klinički pregled i ciljana obiteljska i osobna anamneza, pregled štitnjače ultrazvukom, određivanje tireotropina (TSH) u serumu i protutijela TPOAt i TgAt. Laboratorijska dijagnostika ima ključnu ulogu za postavljanje dijagnoze. Primarna hipotireoza je obilježena visokom koncentracijom TSH i sniženom koncentracijom hormona štitnjače u serumu, a centralna hipotireoza je obilježena niskom razinom TSH i hormona štitnjače u serumu. Osim laboratorijske dijagnostike, ultrazvučna dijagnostika je jednostavna, brza i bezbolna slikovna metoda kojom se procjenjuje građa štitnjače, veličina, oblik i anatomski smještaj, postojanje čvora unutar štitnjače. Određene UZV karakteristike i promjene u strukturi parenhima štitnjače mogu nam ukazati na mogući problem u funkcioniranju štitnjače. Scintigrafija štitnjače, prikazom nakupljanja radiofarmaka u štitnjači govori u prilog funkcije štitnjače i čvora u štitnjači.

Liječenje hipotireoze je jednostavno, liječi se nadomjesnom terapijom hormonima štitnjače. Sintetski T4 (L tiroksin) je najbolji oblik hormona za nadomjesno liječenje. Uzima se tableta ujutro natašte. Doze L-tiroksina najčešće se kreću od 25-200 µg dnevno, u količini koja zadovoljava metaboličke potrebe bolesnika. Hipotireoza je najčešće trajno stanje pa je lijek potrebno uzimati doživotno. Za svakog bolesnika podešava se individualna doza prema nalazu TSH koji mora biti u granicama normale (0,5 – 4 mU/L).